Eksperiment - miševi, opozicija i jedini izlaz
Čuven je onaj eksperiment iz osamdesetih godina prošlog veka izveden na univerzitetu u Kaliforniji: iz prostora u kojem su bili smešteni miševi samo je jedan hodnik vodio do hrane. Ali posle izvesnog vremena glodare je u tom prolazu počeo da sačekuje neprijatan udar struje. Neki su bili spremni da rizikuju elektrošok da bi utolili glad, drugi su se skanjerali na ulazu, da bi na kraju svi bili sluđeni - trčali su ukrug, ali u hodnik nisu ulazili.
Tako je i sa srpskom opozicijom i izborima: pobeda na glasanju im garantuje slast i mast, ali se nekako uvek pre toga ispreči neprijatan poraz. Neko su vreme mislili da će proći bez bola, ali sad znaju da ih posle svakog glasanja očekuje samo bol. A glad za vlašću ostaje neutoljena. Zato se vrte ukrug i jedni drugima grizu repove, svađaju i međusobno optužuju za saradnju s Vučićem, ali im se u hodnik zvani odmeravanje izborne volje ne ulazi.
Za razliku od njih, blokaderi iz redova studenata, po prirodi stvari i svojih godina, još nijednom nisu iskusili gorku realnost. Oni još ne znaju da je junačenje na Tviteru i pripadajući mu lajkovi jedno, a stvarno raspoloženje biračkog tela nešto sasvim drugo. Misle da je njihova pobeda na izborima gotova stvar jer su im tako rekli rektor Beogradskog univerziteta Vladan Đokić i ostali „prijatelji studenata“, a „javio i N1“. Oni će tek iskusiti strujni udar.
I šta se dešava?
Neki opozicionari, ubeđeni da su lukaviji od ostalih, računaju da bi uz studentske blokadere ovog puta mogli da se provuku do vlasti. Zato se i guraju na takozvanu studentsku listu.
Recimo, Bojan Pajtić. Čovek je bio skoro sve što jedan političar u Srbiji može da bude: predsednik vojvođanske vlade, narodni poslanik, predsednik Demokratske stranke, sada je univerzitetski profesor... Istina, ni na jednom od ovih položaja se nije iskazao - pokrajinska vlada imala je katastrofalne rezultate a njegov mandat bio je obeležen aferama, Demokratsku stranku je demolirao do nivoa da im je sada i Srđan Milivojević dobar za predsednika... ali mu to ne smeta da svakodnevno političari javno na društvenim mrežama, a zakulisno s novosadskim blokaderskim vođama.
Nedavno je tako, zastupajući interese „studentske liste“, zapretio opozicionim strankama da će se, ako izađu na izbore samostalno, izložiti „egzistencijalnom riziku od besnih građana“. Drugim rečima, ovaj intelektualac poručio im je da ima da ih ne bude ako ne podrže „studentsku listu“.
Pre neki dan je Pajtić otišao korak dalje: poručio je da blokaderi planiraju da ne priznaju rezultate izbora, već da će vlast osvajati na ulici!
Ostaje nejasno zašto Bojan Pajtić smatra da ima pravo da se oglašava u ime „besnih građana“ i „milion ljudi“? Demokratska stranka je pod njegovim vođstvom na parlamentarnim izborima 2016. osvojila šest odsto glasova, pa se postavlja pitanje šta zna Pajtić šta je milion ljudi.
Činjenice su sledeće: blokaderski protesti su prošli i ovo što se sad organizuje na crveno slovo po pravoslavnoim kalendaru ne prebacuje desetinu hiljada duša. Čak se ni organizatori akcije „prikupljanja potpisa“ nisu usudili da svoj rezultat napumpaju preko 300.000 ljudi. Pravdali su se da je to „prikupljeno za jedan dan“! Pa i glasa se jedan dan, pa koliko ih bude...